Sestro jedina znam da si ti ovo vec procitala napisala sam ti prije par minuta... ali ipak sam zeljela da napisem i ovdje jer zanam da to tebi mnogo znaci.....


Treca slika koja stalno zivi u meni je slika koju sam zamislila u sebi to je prica koja para moje sece. Od moje sestre ...oca nikad do sada nisu pronasli... da li ce ga pronaci za par godina to nikad znati necu...
oca se i nesjeca bila je vrlo vrlo mala kada je on otisao ... mala sitna rucica pozdravljala je svoga oca masuci radosno ne znajuci da bi to mogao biti zadnji put... bila je mala bila je beba puna zivota u sebi koji je taj 11.juli u njoj ubio sve.. to je ipak bio zadnji put da je vidjela svoga oca... nesjeca se ali postoje slike koje joj nedaju da zaboravi oca...hvala Allahu moj otac je ostao ziv ali je bio tesko ranjen.. sve sto boli nju, boli i mene moj otac to nije bio, ali nevini covjek , hrabri borac slobode svoje zemlje u kojoj mi danas zivimo izgubio je zivot braneci NAS ... kao sto rekoh taj hrabri borac nije moj pravi otac...ali ipak ko da jeste... svaki put kad se sjetim Srebrenice sjetim se i moje SESTRE i uvijek zaplacem
VOLIM je mnogo mnogo i mnogo i znam da ona pati
ali mora biti jaka...